Europski akt o pristupačnosti: odnosi li se na vašu web-stranicu?

Ako prodajete na internetu ljudima u EU-u, vjerojatno ste već dobili nekoliko e-poruka o Europskom aktu o pristupačnosti, neke od njih od dobavljača kojima je rok glavni prodajni argument. Ovaj se vodič drži onoga što propis stvarno kaže: koga obuhvaća, što traži i što se događa ako ga zanemarite.

Što je Europski akt o pristupačnosti?

Europski akt o pristupačnosti (Direktiva (EU) 2019/882 (otvara se u novoj kartici)) propis je EU-a kojim se utvrđuju zajednički zahtjevi za pristupačnost određenih proizvoda i usluga namijenjenih potrošačima, među ostalim e-trgovine, bankovnih usluga za potrošače, e-knjiga, prodaje prijevoznih karata i elektroničkih komunikacija. Donesen je 17. travnja 2019., a u cijelom se EU-u primjenjuje od 28. lipnja 2025.

O „EAA-u“ se često govori kao o jednom pravilniku. Zapravo su to tri razine:

• Direktiva određuje ciljeve, područje primjene i rokove. Upućena je državama članicama, pa vaše poduzeće ne obvezuje izravno.
• Nacionalni zakon ono je što se na vas stvarno primjenjuje, primjerice Barrierefreiheitsstärkungsgesetz (BFSG) u Njemačkoj ili Ley 11/2023 u Španjolskoj. Svaki od njih određuje vlastita nadzorna tijela i sankcije.
• Tehnička norma EN 301 549 način je na koji u praksi dokazujete da ispunjavate zahtjeve. Za web-stranice i aplikacije ona upućuje na Smjernice za pristupačnost web-sadržaja (WCAG).

Ako vam netko navede iznos kazne, pitajte iz zakona koje države dolazi. Ako prodajete u Hrvatskoj, potražite hrvatski zakon kojim je direktiva prenesena i tijelo koje on određuje za nadzor.

Od kada se akt primjenjuje i što se mijenja 2027. i 2030.?

Akt se primjenjuje od 28. lipnja 2025. Države članice morale su donijeti nacionalne zakone do 28. lipnja 2022. i primjenjivati ih od 28. lipnja 2025. (članak 31.). Neka prijelazna razdoblja traju dulje: ugovori o uslugama i oprema koji su postojali prije lipnja 2025. mogu se zadržati najkasnije do 28. lipnja 2030.

Datum 2030. najčešće se pogrešno tumači. To nije razdoblje počeka za web-stranice: trgovina pokrenuta 2026. mora ispunjavati pravila već sada. Dodatno vrijeme dobivaju samo ugovori i oprema koji su postojali prije lipnja 2025.

Koje web-stranice i aplikacije akt obuhvaća?

Akt obuhvaća web-stranice i aplikacije putem kojih se pruža šest vrsta usluga za potrošače: e-trgovina, bankovne usluge za potrošače, elektroničke komunikacije, pristup audiovizualnim medijskim uslugama, e-knjige te dio usluga zračnog, autobusnog, željezničkog i vodnog putničkog prijevoza. E-trgovina je najšira kategorija jer uključuje svaku web-stranicu ili aplikaciju putem koje potrošač može sklopiti ugovor na daljinu.

Direktiva definira usluge e-trgovine kao „usluge koje se pružaju na daljinu, putem internetskih stranica i usluga na mobilnim uređajima, elektroničkim sredstvima i na pojedinačni zahtjev potrošača s ciljem sklapanja potrošačkog ugovora“ (članak 3. točka 30.). Ako kupac preko vaše web-stranice ili aplikacije može kupiti, rezervirati ili se pretplatiti, ona je vrlo vjerojatno obuhvaćena: trgovina odjećom na Shopifyju, hotelski sustav za rezervacije, pretplata na pakete s namirnicama za kuhanje.

Neki su slučajevi manje jasni. Web-stranica restorana koja prikazuje samo jelovnik i broj telefona vjerojatno nije usluga e-trgovine jer se preko nje ne sklapa ugovor. Dodate li internetsko naručivanje, vjerojatno jest. Upravo u sivim zonama, poput obrazaca za rezervaciju stola, isplati se potražiti smjernice nadzornog tijela ili pitati odvjetnika.

Koji je sadržaj izuzet?

Čak i na obuhvaćenoj web-stranici članak 2. stavak 4. izuzima:

• prethodno snimljeni zvuk i video te uredske dokumente, primjerice PDF-ove, objavljene prije 28. lipnja 2025.;
• internetske karte, pod uvjetom da su ključne informacije za snalaženje dostupne i u pristupačnom digitalnom obliku;
• sadržaj trećih strana koji ne financirate, ne razvijate i ne kontrolirate;
• arhivirani sadržaj koji se nakon 28. lipnja 2025. nije ažurirao ni uređivao.

Nemojte previše rastezati iznimku za treće strane. Dodatak za naplatu ili alat za chat koji ste sami odabrali i plaćate teško je opisati kao sadržaj koji ne financirate ili ne kontrolirate. Akt obuhvaća i proizvode kao što su računala, terminali za plaćanje i e-čitači, ali za web-stranicu su važna pravila o uslugama.

Odnosi li se akt na mala poduzeća?

Samo djelomično. Mikropoduzeća koja pružaju usluge izuzeta su od zahtjeva za usluge. Mikropoduzeće zapošljava manje od 10 osoba i ima godišnji promet ili ukupnu godišnju bilancu do 2 milijuna eura (članak 3. točka 23.). Mala poduzeća iznad te granice su obuhvaćena, a mikropoduzeća koja proizvode ili prodaju obuhvaćene proizvode nisu izuzeta.

Važna su oba dijela kriterija. Internetska trgovina sa 6 zaposlenih i prometom od 1,5 milijuna eura mikropoduzeće je. Trgovina sa 6 zaposlenih i prometom od 3 milijuna eura i dalje ispunjava uvjet ako joj ukupna bilanca ne prelazi 2 milijuna eura. Trgovina s 12 zaposlenih je obuhvaćena, koliko god mali bio njezin promet.

Članak 4. stavak 5. izuzima samo mikropoduzeća koja pružaju usluge, pa tvrtka s pet zaposlenih koja proizvodi e-čitače i dalje mora ispunjavati pravila za proizvode.

Dvije napomene. Nacionalni zakoni mogu se razlikovati: belgijski savezni zakon izuzima mikropoduzeća samo do 28. lipnja 2030. (Loi du 5 novembre 2023, art. 40 (otvara se u novoj kartici)). Osim toga, iznimka uklanja zakonsku obvezu, ali ne i problem. Kupac koji s čitačem zaslona ne može dovršiti kupnju odlazi, bez obzira na to koliko ljudi zapošljavate.

Odnosi li se akt na poduzeća izvan EU-a, B2B stranice ili Ujedinjenu Kraljevinu?

Da, na poduzeća izvan EU-a koja prodaju potrošačima u EU-u, a u pravilu ne na prodaju isključivo poduzećima. Direktiva obuhvaća svakoga tko pruža uslugu na tržištu Unije ili nudi pružanje takve usluge potrošačima u Uniji (članak 3. točka 4.), bez obzira na to gdje je registriran. Britanska ili američka trgovina koja prodaje potrošačima u EU-u obuhvaćena je za tu prodaju.

• Prodavatelji izvan EU-a. Važno je kome prodajete. Ako vaša trgovina dostavlja kupcima u Francuskoj, na tu se uslugu primjenjuje francuski zakon. Prodaja kupcima izvan EU-a nije obuhvaćena.
• B2B. E-trgovina u smislu direktive znači ugovor s potrošačem, odnosno osobom koja kupuje izvan svoje trgovačke ili profesionalne djelatnosti (članak 3. točka 22.). Veleprodajni portal samo za registrirana poduzeća u pravilu nije obuhvaćen; web-stranica koja prodaje i jednima i drugima obuhvaćena je za prodaju potrošačima.
• Ujedinjena Kraljevina. Akt nije dio britanskog prava, ali britanska poduzeća koja prodaju potrošačima u EU-u podliježu zakonima država u koje prodaju. U samoj Ujedinjenoj Kraljevini Equality Act 2010 zahtijeva razumne prilagodbe, ali ne propisuje tehničku normu za web-stranice, a propisi o pristupačnosti javnog sektora (otvara se u novoj kartici) obuhvaćaju samo javna tijela.

Koju normu morate ispuniti?

U praksi normu EN 301 549, što za web-stranice danas znači WCAG 2.1 razine AA. Sama direktiva navodi funkcionalne zahtjeve, a ne razinu WCAG-a. Trenutačno referentna verzija je EN 301 549 v3.2.1 (2021), a verzija 4.1.1, objavljena u rujnu 2026., prelazi na WCAG 2.2 razine AA nakon što je Komisija navede u Službenom listu.

AccessibleEU (otvara se u novoj kartici), Komisijin centar za resurse o pristupačnosti, navodi da v4.1.1 „još nije pravno referentna norma“. Kad bude navedena, njezino ispunjavanje stvarat će pretpostavku sukladnosti s aktom. Datum vam zasad nitko ne može reći.

Naš prijedlog: razvijajte i testirajte prema WCAG 2.2 razine AA već sada. Ta verzija sadržava sve iz WCAG 2.1 osim jednog zastarjelog kriterija, pa pokrivate obje. U članku Što je novo u WCAG 2.2 objašnjavamo devet novih kriterija, a naš pregled WCAG-a objašnjava razine.

Koje informacije morate objaviti?

Pružatelji usluga moraju objaviti informacije o tome kako njihova usluga ispunjava zahtjeve za pristupačnost, „u općim uvjetima ili jednakovrijednom dokumentu“ (Prilog V.). U njima moraju opisati uslugu u pristupačnom obliku i objasniti kako se zahtjevi ispunjavaju. Prema članku 13. stavku 2. te informacije moraju biti javno dostupne u pisanom i usmenom obliku sve dok se usluga pruža.

Nacionalni zakoni mogu dodati još zahtjeva, primjerice da navedete nadzorno tijelo. Mnoga poduzeća te informacije objavljuju na jednoj stranici o pristupačnosti, povezanoj iz podnožja i iz općih uvjeta, slično izjavi o pristupačnosti. Naš vodič kako napisati izjavu o pristupačnosti sadržava predložak koji pokriva oboje, a dokumentacija o izjavi ide u više pojedinosti.

Ako smatrate da bi neki zahtjev bio nerazmjerno opterećenje, nije dovoljno samo to tvrditi. Članak 14. traži dokumentiranu procjenu koja se obnavlja najmanje svakih pet godina, a o tome morate obavijestiti nadležna tijela, iako su mikropoduzeća pošteđena tog koraka.

Tko nadzire provedbu akta i kolike su kazne?

Svaka država imenuje vlastita nadzorna tijela i propisuje vlastite sankcije, koje moraju biti „učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće“ (članak 30.). Za internetsku trgovinu nadzorno je tijelo obično tijelo za zaštitu potrošača ili za nadzor tržišta. Najviše kazne kreću se od nekoliko tisuća eura do milijun eura ili više, a neke su vezane uz promet.

To su gornje granice, a ne iznos koji bi vjerojatno platilo poduzeće s problemom koji se može popraviti. Iznosi se na internetu usto često pogrešno prepisuju, pa prije nego što se oslonite na neki broj, provjerite zakon vlastite države.

Što učiniti najprije?

Provjerite jeste li obuhvaćeni, zatim testirajte i popravite tijekove koji su kupcima najvažniji, objavite iskrene informacije o trenutačnom stanju i ugradite pristupačnost u način na koji mijenjate web-stranicu. Većina toga običan je rad na proizvodu obavljen razumnim redom, a ne jednokratni pravni projekt.

1. Provjerite jeste li obuhvaćeni. Popišite usluge koje nudite potrošačima u EU-u, države u koje prodajete te broj zaposlenih i promet. Ako ste blizu granice za mikropoduzeće, zapišite kako ste to utvrdili.
2. Testirajte ključne korisničke tijekove: pretraživanje, stranice proizvoda, košaricu, naplatu i prijavu. Upotrijebite besplatne automatizirane alate, a zatim provjerite ručno tipkovnicom i čitačem zaslona, kako objašnjava naš vodič kako testirati pristupačnost web-stranice.
3. Najprije popravite ono što najviše šteti. Gumb za plaćanje do kojeg korisnici tipkovnice ne mogu doći važniji je od blijede poveznice u podnožju. Kontrolni popis za pristupačnost web-stranice obuhvaća najčešće pogreške.
4. Objavite informacije o pristupačnosti, uključujući ono što još nije popravljeno i kako vas se može kontaktirati.
5. Neka to postane rutina. Članak 13. stavak 3. očekuje postupke kojima usluga ostaje usklađena dok se mijenja, pa provjerite pristupačnost kad god promijenite temu ili dodate alat treće strane.
6. Pitajte kad nešto nije jasno. Za pitanja o obuhvatu ili iznimkama obratite se odvjetniku ili nacionalnom nadzornom tijelu.

Gdje je mjesto widgetu za pristupačnost?

Nijedan widget ne čini web-stranicu usklađenom s aktom, pa ni naš. Europska komisija navodi da alati „koji ne osiguravaju da sama web-stranica ispunjava detaljne kriterije norme nisu prikladno rješenje“ (Komisija, Web Accessibility (otvara se u novoj kartici)). Widget ipak može pomoći nekim posjetiteljima kao dodatni sloj na dobro izrađenoj web-stranici.

SiteAccessible posjetiteljima omogućuje da prilagode kontrast, veličinu teksta i pomagala za čitanje. Ne popravlja vaš kod, ne zamjenjuje revizije ni testiranje s osobama s invaliditetom i ne pruža vam pravnu zaštitu.