Kako osobe s invaliditetom koriste web? Vodič kroz asistivnu tehnologiju

Troje ljudi pokušava rezervirati stol na web-stranici istog restorana. Ana je slijepa i stranicu sluša putem VoiceOvera na iPhoneu. Tomislav ima reumatoidni artritis i služi se tipkovnicom jer mu korištenje miša zadaje bol. Marija ima 78 godina i povećava prikaz na 200 % da bi pročitala jelovnik. Ako je jelovnik fotografija tiskane stranice, a odabir datuma reagira samo na miš, sve troje odustaju i rezerviraju negdje drugdje.

Ovaj vodič objašnjava kako osobe s invaliditetom zapravo koriste web, uz aktualne podatke. Napomena o izrazima: koristimo „osobe s invaliditetom“, kao i institucije EU-a, dok mnogi, osobito u Ujedinjenoj Kraljevini, više vole engleski izraz „disabled people“. Kad pišete o određenoj osobi, koristite riječi kojima se ona sama služi.

Koliko ljudi ima invaliditet?

Otprilike 1,3 milijarde ljudi, 16 % svjetskog stanovništva ili 1 od 6, ima značajan invaliditet, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (otvara se u novoj kartici) (informativni članak, ožujak 2023.). U EU-u je 2024. godine 23,9 % osoba starih 16 i više godina navelo dugotrajno ograničenje u svakodnevnim aktivnostima, otprilike svaka četvrta odrasla osoba, prema Eurostatu (otvara se u novoj kartici).

Nacionalni podaci kreću se od 12,7 % u Bugarskoj do 41,2 % u Latviji, a pokazatelj se temelji na samoprocjeni, pa države uspoređujte oprezno. Važnija je dobna krivulja. Udio je deset puta veći (otvara se u novoj kartici) među osobama starima 85 i više godina (72,3 %) nego među onima u dobi od 16 do 24 godine (7,1 %), a 22,0 % stanovništva EU-a (otvara se u novoj kartici) ima 65 ili više godina. Mnogi od njih sebe ne bi opisali kao osobe s invaliditetom.

Što je asistivna tehnologija?

Asistivna tehnologija je svaki softver ili hardver koji osobi omogućuje da računalo, mobitel ili web-stranicu koristi na način koji odgovara njezinu tijelu i umu. Čitači zaslona, povećala, prepoznavanje govora, prekidači i brajični redci najpoznatiji su primjeri. Ljudi se oslanjaju i na jednostavnije prilagodbe, poput većeg teksta, sporijeg pokazivača ili titlova uključenih prema zadanim postavkama.

W3C te jednostavnije prilagodbe naziva „prilagodljivim strategijama“, koje u svojem pregledu alata i tehnika (otvara se u novoj kartici) opisuje kao „tehnike kojima osobe s invaliditetom poboljšavaju svoju interakciju s webom“. Većina ljudi kombinira i jedno i drugo.

Mnogo toga dolazi ugrađeno: VoiceOver i Glasovno upravljanje na Appleovim uređajima, TalkBack i Voice Access na Androidu, Pripovjedač i Povećalo u Windowsima. Mnogi korisnici Windowsa dodaju JAWS, koji se plaća, ili NVDA, koji je besplatan.

Kako slijepe osobe koriste web-stranice?

Većina slijepih osoba koristi čitač zaslona, softver koji stranicu pretvara u govor ili brajicu, i kroz nju se kreće naredbama na tipkovnici ili pokretima na zaslonu osjetljivom na dodir, a ne mišem. Rijetko slušaju od vrha do dna. U WebAIM-ovu istraživanju iz 2024. 71,6 % korisnika čitača zaslona reklo je da se na dugoj stranici najprije snalaze po naslovima.

WebAIM-ovo istraživanje korisnika čitača zaslona br. 10 (otvara se u novoj kartici) prikupilo je 1.539 odgovora u prosincu 2023. i siječnju 2024. Riječ je o samoodabranom uzorku, a ne o popisu. Neki nalazi:

• Na stolnom računalu 40,5 % uglavnom koristi JAWS, 37,7 % NVDA, a 9,7 % VoiceOver.
• 91,3 % koristi čitač zaslona na mobitelu ili tabletu, a 70,6 % uglavnom koristi Appleove uređaje.
• 38 % koristi brajični izlaz, putem retka koji podiže iglice i tako oblikuje znakove.

Zamislite korisnika čitača zaslona na stranici proizvoda. Otvori popis naslova i skoči na „Recenzije“. Vizualni raspored vaše stranice nikada ne doživljava, nego samo strukturu ispod njega: ako su vaši naslovi samo podebljani odlomci, taj je popis prazan, a tri gumba s natpisom „Dodaj u košaricu“ zvuče jednako.

• Naslovi koji su pravi elementi naslova, razumnim redoslijedom.
• Alternativni tekst koji kaže ono što je važno: „Tamnoplavi vuneni kaput do koljena, pogled sprijeda“, a ne „IMG_4471.jpg“. Ukrasne slike dobivaju prazan alternativni tekst kako bi se preskočile.
• Oznake obrazaca na svakom polju i poruke o pogreškama koje se najavljuju, a ne samo prikazuju crvenom bojom.
• Tekst poveznica i gumba koji ima smisla sam za sebe: „Pročitajte naša pravila povrata“, a ne „Kliknite ovdje“.

Kako slabovidne osobe koriste web-stranice?

Slabovidne osobe obično stvari povećavaju ili izoštravaju umjesto da prijeđu na zvuk. Povećavaju prikaz u pregledniku, koriste povećalo zaslona, povećavaju tekst sustava, uključuju visoki kontrast ili tamni način ili dodaju razmake. Skupina je velika: SZO procjenjuje da najmanje 2,2 milijarde ljudi ima oštećenje vida na blizinu ili daljinu.

Pri velikom povećanju korisnik povećala istodobno vidi samo mali dio zaslona. Poruku „Košarica je ažurirana“ u gornjem kutu lako je propustiti, kao i sažetak pogrešaka smješten daleko od pogrešnog polja.

Smjernice za pristupačnost web-sadržaja (WCAG) 2.2 (otvara se u novoj kartici) to pokrivaju trima kriterijima uspješnosti razine AA: tekst se mora moći povećati na 200 % bez gubitka sadržaja (1.4.4), sadržaj se mora prelamati pri širini od 320 CSS piksela kako nitko ne bi morao pomicati prikaz u dva smjera (1.4.10), a stranice moraju podnijeti dodatni razmak redaka, slova i riječi (1.4.12). Za kontrast pogledajte naš vodič za kontrast boja. A fotografirani jelovnik, pretvoren u web-stranicu s naslovima, radi jednako dobro i za Mariju i za Anu.

Kako gluhe i nagluhe osobe koriste web?

Gluhe i nagluhe osobe koriste web kao i svi ostali, sve dok zvuk ne počne nositi informaciju. Tada im trebaju titlovi na videu, transkripti za zvuk i način da vas kontaktiraju koji nije telefonski poziv. SZO procjenjuje da 430 milijuna ljudi, više od 5 % svjetskog stanovništva, treba rehabilitaciju zbog onesposobljavajućeg gubitka sluha.

Mnogim gluhim osobama (u engleskom veliko slovo D u riječi „Deaf“ često označava zajednicu gluhih s njezinom kulturom i znakovnim jezikom) nacionalni znakovni jezik prvi je jezik, a pisani tek drugi. Jednostavno pisanje pomaže im kao i svakome tko čita na drugom jeziku.

• Svaki prethodno snimljeni video s govorom opremite titlovima (WCAG 1.2.2, razina A). Provjerite automatske titlove: mogu pobrkati imena, nazive proizvoda i brojeve.
• Ponudite načine kontakta osim telefona. „Nazovite nas da otkažete“ neke kupce potpuno isključuje.
• Ne pokrećite zvuk automatski. Zvuk koji svira dulje od 3 sekunde treba kontrolu za pauzu ili zaustavljanje (WCAG 1.4.2), a trebaju je i korisnici čitača zaslona.

Kako se osobe s motoričkim invaliditetom kreću kroz web-stranice?

Osobe s motoričkim invaliditetom često uopće ne koriste miš. Koriste tipkovnicu, prekidač, glasovno upravljanje, sustav za praćenje pogleda, pokazivač kojim upravljaju glavom ili kuglični miš, ponekad uz tremor, bol ili umor. Sve to ovisi o tome radi li web-stranica bez preciznog pokazivanja: svaka kontrola mora biti dostupna tipkovnicom, fokus uvijek vidljiv, a ciljevi dovoljno veliki da se mogu pogoditi.

WCAG počinje od tipkovnice: sve mora raditi bez miša (2.1.1, razina A). Što obično smeta:

• Nevidljiv fokus. Ako obrub fokusa uklonite radi izgleda, korisnik tipkovnice gubi trag o tome gdje se nalazi (WCAG 2.4.7).
• Dugački putovi. Korisnik prekidača prolazi kroz kontrole jednu po jednu. Mega izbornik sa 60 poveznica i bez poveznice „Preskoči na glavni sadržaj“ može značiti 60 pritisaka prije dolaska do proizvoda.
• Oznake koje se ne podudaraju. Korisnik glasovnog upravljanja kaže „klikni Rezerviraj“, ali gumb se u kodu zove „Pošalji obrazac“, pa se ništa ne dogodi (WCAG 2.5.3, Oznaka u nazivu).
• Sićušni ciljevi i klizači samo za povlačenje. WCAG 2.2 propisuje najmanju veličinu cilja od 24 sa 24 CSS piksela (2.5.8) i traži da se povlačenje može zamijeniti klikom (2.5.7). Naš vodič kroz WCAG 2.2 objašnjava oboje.

Kako osobe s kognitivnim teškoćama, disleksijom ili ADHD-om koriste web?

Osobe s kognitivnim teškoćama i teškoćama učenja, uključujući disleksiju, ADHD, gubitak pamćenja i ozljedu mozga, koriste kombinaciju alata i taktika: pretvaranje teksta u govor, provjeru pravopisa, ravnala za čitanje, upravitelje lozinki, način čitanja i dodatno vrijeme. Najviše pomaže ono što je na vašoj strani zaslona: jasan jezik, predvidljiv prijelom i postupci koji ne kažnjavaju pogreške.

W3C-ove smjernice za kognitivne teškoće i teškoće učenja (otvara se u novoj kartici) uključuju ciljeve „Pomozite korisnicima da se usredotoče“ i „Osigurajte da se postupci ne oslanjaju na pamćenje“.

Prijava koja traži treći i peti znak tajne riječi upravo je takav test pamćenja na kakav upozorava drugi cilj. Vrtuljak koji se mijenja svakih nekoliko sekundi radi protiv prvog. Što pomaže, uključujući istraživanja o fontovima za disleksiju, obrađujemo u članku Dizajn za disleksiju, ADHD i kognitivne teškoće.

Koje ugrađene postavke ljudi koriste i gdje je mjesto panelu na stranici?

Većina ljudi prilagodi vlastite uređaje mnogo prije nego što dotakne išta na vašoj stranici: povećanje u pregledniku, veći tekst sustava, tamni način, smanjeno kretanje, visoki kontrast, titlove, način čitanja i ugrađeni čitač zaslona na mobitelu. Zadaća je vaše web-stranice da te postavke poštuje. Panel za pristupačnost na stranici još je jedna mogućnost, a ne zamjena.

• Povećanje i veličina teksta: koristite relativne jedinice i nikada ne blokirajte povećanje s dva prsta na mobitelu.
• Smanjeno kretanje: web-stranice mogu pročitati tu postavku (medijski upit prefers-reduced-motion), pa je poštujte kod paralakse, vrtuljaka i velikih prijelaza.
• Visoki kontrast i prisilne boje, primjerice kontrastne teme u Windowsima: provjerite ostaju li ikone i obrubi fokusa vidljivi.
• Način čitanja najbolje radi s pravim naslovima i odlomcima.

Panel na stranici, poput onoga koji dodaje SiteAccessible, posjetiteljima daje gumbe za kontrast, veličinu teksta, razmake, vodilicu za čitanje, čitanje naglas i zaustavljanje animacija, bez traženja po postavkama uređaja. To pomaže nekim ljudima, primjerice nekome na poslovnom računalu koje ne smije podešavati ili nekome s migrenom tko na sat vremena želi mirniju stranicu.

Ne pomaže korisniku čitača zaslona da pronađe neoznačen gumb i ne čini web-stranicu usklađenom s WCAG-om. Zato naš panel namjerno nema profil za slijepe posjetitelje: vizualni panel ne može zamijeniti čitač zaslona koji osoba već poznaje. Ako stranica ne radi s alatima koje ljudi sami koriste, popravite stranicu.

Što najčešće kvari iskustvo?

Iste elementarne zapreke pojavljuju se iznova. U skeniranju WebAIM Million 2026 (otvara se u novoj kartici) 95,9 % početnih stranica milijun najposjećenijih web-stranica imalo je uočljive WCAG propuste, prosječno 56,1 pogrešku po stranici, a predvode ih tekst niskog kontrasta, nedostajući alternativni tekst i neoznačena polja obrazaca. Korisnici čitača zaslona CAPTCHA smatraju najproblematičnijom stvari na webu.

Skeniranja mnogo toga propuste. Pet najvećih problema prema samim korisnicima čitača zaslona:

1. CAPTCHA
2. Izbornici, kartice i dijaloški okviri koji se ne ponašaju kako se očekuje
3. Poveznice ili gumbi koji nemaju smisla
4. Zasloni ili dijelovi zaslona koji se neočekivano mijenjaju
5. Nedostatak pristupačnosti tipkovnicom

Nijedan od njih ne traži posebnu tehnologiju da bi se popravio. Da biste ih pronašli, isprobajte vlastitu web-stranicu: rezervirajte nešto samo tipkovnicom, povećajte prikaz na 400 % i pročitajte naplatu, a zatim poslušajte svoje naslove uz VoiceOver ili NVDA. Naš vodič za testiranje pristupačnosti web-stranice vodi vas kroz te provjere. Neće zamijeniti testiranje s ljudima koji te alate koriste svaki dan, ali pokazat će vam odakle početi.